U okviru obilježavanja Četvrtog Europskog dana poslodavaca te u Europskom tjednu vještina stečenih u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (14. – 18. listopada) Područni ured Križevci organizirao je Okrugli stol na temu „Ulaganje u ljude – trošak ili investicija za budućnost?“.
Cilj Okruglog stola bio je razmijeniti iskustva i potaknuti na razmišljanje, o potrebi i nužnosti ulaganja u zaposlenike, predstavljajući alate za bolju uključenost u obrazovanje odraslih – obrazovne mjere aktivne politike zapošljavanja. Okruglom stolu prisustvovalo je 25 sudionika, među kojima je aktivno sudjelovalo 11 poslodavaca.
Nakon uvodnih riječi u kojima je predstojnica PU Križevci Vesna Kuterovac prisutne uvela u Četvrti Europski dan poslodavaca, ujedno čestitavši poslodavcima njihov Dan, iznijela je sažeti prikaz stanja na tržištu rada Koprivničko-križevačke županije. Koprivničko-križevačka županija bilježi smanjenje evidentirane nezaposlenosti za 19,4% u odnosu na isto razdoblje 2018. godine. Prema razini obrazovanja, u županiji je visok udio osoba bez osnovne škole te sa završenom samo osnovnom školom. U gotovo svim djelatnostima evidentan je znatno veći broj prijavljenih potreba, nego što ima raspoloživih radnika. Zbog nedovoljnog broja kvalificiranih radnika, poslodavci sve više zapošljavaju i nekvalificirane radnike koje nužno moraju osposobiti i pripremiti za obavljanje njima novog posla. Pri tome ulaganje u nove zaposlenike nije ni malo jeftino, a koliko je isplativo, upravo je pitanje na koje se tijekom ovog okruglog stola nastojao pronaći odgovor.
O rezultatima Aktivacijskog programa u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje govorio je njegov voditelj, Velimir Strbat. Voditelji aktivacijskog programa posebno su educirani savjetnici za provođenje ovog oblika rada s nezaposlenima. Aktivacijski program dvomjesečni je program namijenjen dugotrajno nezaposlenim osobama i onima koji su u riziku ulaska u dugotrajnu nezaposlenost, a koje nemaju objektivne prepreke za zapošljavanje, već imaju smanjenu motivaciju za prihvaćanje zaposlenja, nerealna očekivanja i sliku tržišta rada ili pak nedovoljne vještine za traženje posla. Aktivacijski program je započeo prije godinu dana, a njegovi rezultati pokazuju da se ulaganje u ljude u ovom slučaju i te kako isplatilo – više od polovice polaznika aktivacijskog programa, učinilo je pozitivan korak u svom životu te pronašlo zaposlenje, ušlo u samozapošljavanje ili se pak uključilo u obrazovanje.
Obrazovne mjere aktivne politike zapošljavanja predstavila je Snježana Kosijer, posebno se osvrnuvši na rezultate mjere obrazovanja nezaposlenih, istaknuvši da su u periodu od zadnje tri godine, u različite programe obrazovanja uključene 302 nezaposlene osobe, od kojih je 78% nakon obrazovanja izašlo iz evidencije nezaposlenih: 80% svih izašlih iz evidencije zaposlilo se ili samozaposlilo.
Nakon iskustva Hrvatskog zavoda za zapošljavanje s iskustvima ulaganja u ljude i prikaza rezultata, uslijedila je vrlo aktivna rasprava i iznošenje iskustava samih poslodavaca o korištenju obrazovnih mjera aktivne politike te o problemima s kojima se poslodavci suočavaju.
Kod korištenja mjere usavršavanja zaposlenih, poslodavci su iznijeli vrlo pozitivna iskustva. Zaključili su da je mjera korisna i za poslodavca i za zaposlenike jer i jednima i drugima podiže konkurentnost. Radnik može obavljati više radnih zadataka, što poslodavcu olakšava alokacije zaposlenika u određenim potrebama, a također, zaposlenik osjeća veću samoefikasnost i zadovoljniji je na radnom mjestu. Kod korištenja mjere osposobljavanja na radnom mjestu, poslodavci su iznijeli svoja različita iskustva. Generalno gledajući, mjeru doživljavaju vrlo korisnom, no problem uočavaju kod velikog broja nezaposlenih koji dolaze na osposobljavanje te nakon kratkog vremena odustaju, s različitim izgovorima: nekima je teško, nekima naporno, neki očekuju „red rada, red kavica“, nekima je novčana pomoć premala,… U osnovi svih „izgovora“ nalazi se motivacija: ne može se motivirati čovjek koji ne želi surađivati. Nezaposlenima nedostaje svijest da nakon ovakvog osposobljavanja slijedi nešto bolje i nešto više – „pravo“ zapošljavanje koje sa sobom nosi ekonomsku, socijalnu i psihološku komponentu čovjekove dobrobiti. Da je tome tako, posvjedočile su i osobe koje su bile uključene u mjeru osposobljavanja na radnom mjestu, nakon čega su se i zaposlile. To je i pravi smisao mjere osposobljavanja – imati zadovoljnog poslodavca i zadovoljnu osposobljenu (i zaposlenu!) osobu.
Ukoliko čovjek pokaže samo volju da želi – poslodavac na njemu „ne špara“, već ulaže svoje vrijeme, trud, energiju i novac, a ono što je tijekom diskusije izašlo na površinu je, pomalo i zabrinjavajuća činjenica da se danas poslodavci moraju baviti i odgojem ljudi, počevši od opće kulture i bontona, učenja logičkog razmišljanja. Posebno negativna iskustva poslodavci doživljavaju s visoko obrazovanim mladim ljudima koji prvi postavljaju svoje uvjete poslodavcu, a zapravo su nesvjesni nedostataka u svom znanju i nespremni na prilagođavanje realnosti.
Zaključno, poslodavci su se složili da kod svojih zaposlenika svi vole vidjeti volju za radom i učenjem. Pozitivno ponašanje, pozitivan odnos prema radu i nadređenima svakako rezultiraju zadovoljstvom i poslodavca i zaposlenika, što su poslodavci spremni nagrađivati.
Kada se riješi problem motivacije ljudi, može se zaključiti da je ulaganje u (prave) ljude uistinu investicija za budućnost.